Sajam rukotvorina, koji organizuje Udruženje za ekonomsko osnaživanje žena e-domaćica, održava se od 19. do 24. augusta na Trgu Oslobođenja…
Novosti
U naselju Podovi iznad ‘Titove pećine’ u Drvaru proteklog vikenda je skupom paraglajdera iz BiH i tandem letovima otvoreno paraglajding…
Ispod planine Stožer koja se nalazi na visini od 1758 metara, a nedaleko od malog bosanskohercegovačkog grad Kupres, održan…
Bez obzira koliko imaju godina, kojeg su spola, rase ili uzrasta, iz koje porodice potiču i kako se zovu, sva djeca ovog svijeta trebaju ljubav, pažnju, sigurnost i podršku. Za prve riječi i prve korake, za mala leđa koja nose veliku školsku torbu, za dobre i loše ocjene, razbijeno koljeno i medalju oko vrata, za razočarenja i uspjehe, radost i tugu trebaju i čarobne riječi: bravo, da, ti to možeš, ne brini, sve će biti u redu, volim te… Trebaju i zagrljaje, za dobro jutro i laku noć, barem. I sve tako, dok ne porastu. A to može pružiti jedino porodica. Nažalost, ne svaka.
Postoje situacije kada roditelji ne mogu brinuti o svojoj djeci, pa skrb o njima postaje zadatak države. Iako institucionalni vid zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini još prednjači nad porodičnim, svaki novi hranitelj daje novu nadu da će barem jedno dijete odrastati tamo gdje je za njega najbolje – u porodici. To je jedan od osnovnih ciljeva programa Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica, koju s partnerima iz vladinog i nevladinog sektora, te finansijsku podršku Evropske unije u Bosni i Hercegovini implementira UNICEF. Među učesnicima programa je i Fondacija Infohouse, uz čiju pomoć je nastala ova priča o jednoj posebnoj ljubavi.
Selma Sendo -Ljevaković i Enes Ljevaković, mladi bračni par iz Sarajeva, u temelje svoje porodice, osim ljubavi, ugradili su i posve nesvakidašnju želju.
–Još kao tinejdžerka željela sam kada odrastem imati svoju biološku djecu, usvojiti i biti hraniteljica djeci bez roditeljskog staranja, jer između djece meni nema razlike. Za mene su sva djeca ista, podjednako se mogu voljeti rodili ga vi ili neko drugi. Moj otac je u desetoj godini života ostao bez roditelja. Odgojila ga je starija sestra i njen muž. Kada sam upoznala svog sadašnjeg supruga Enesa i kada je veza između nas počela jačati, rekla sam mu da budućnost ne možemo planirati dok ne razgovaramo o nečem jako važnom. Pomalo sam se plašila da li će to prihvatiti. Na moju veliku radost bio je oduševljen. Evo i zašto. Enesovi roditelji su, dok je on još bio srednjoškolac, bili hranitelji jednom dječaku. Njih dvojica dijelili su dom i roditeljsku ljubav podjednako. Životna iskustva su nam proširila vidike i izgradila senzibilitet prema djeci bez roditeljskog staranja. Tako su se i naše želje poklopile i odlučili smo kada se vjenčamo, bez obzira imali biološku djecu ili ne, postati usvojitelji i hranitelji, te da će to biti naš izbor i naš put dok smo živi, priča Selma.
Tako su i učinili. Kad je došao pravi trenutak za proširenje porodice, u nadležnom centru za socijalni rad Ljevakovići su predali zahtjeve za hraniteljstvo i usvojenje. Prethodno su se potrudili da ispune sve zakonske uvjete za to, uključujući zaposlenje i rješavanje stambenog pitanja.
-Bilo nam je zaista svejedno na koji način ćemo postati roditelji. Biti roditelj znači voljeti dijete i brinuti se o njemu. Rekli smo sebi pokušat ćemo sve, pa šta se desi prvo. Na prvom mjestu nam je, dakle, dijete i njegova dobrobit. Kad razmišljam o djeci, stavim se na njihovo mjesto.
Niko od nas ne bira gdje će se roditi, ni ko će ga roditi, ali svi želimo nekog ko će nas voljeti i brinuti se o nama. Zašto mi ne bismo bili taj neko djetetu koje raste bez porodice i svega što porodica znači čovjeku? Zašto mu ne bismo pružili priliku za sretno djetinjstvo i odrastanje, da izraste u zdravog, samostalnog i sretnog čovjeka? Mladi smo, zdravi, imamo dovoljno ljubavi i želje za sve to, ističe Enes.
Supružnici su tokom 2017. godine skupa prošli zakonski obaveznu edukaciju za hranitelje, po međunarodno priznatom PRIDE modelu.
–Stekli smo mnogo novih znanja, te čuli bezbroj dragocjenih iskustava iz oblasti roditeljstva. Uz PRIDE smo bolje razumjeli djecu i njihove potrebe, ali i roditelje i njihove reakcije na određene životne situacije. Edukacija nije obavezujuća u smislu da kasnije morate postati hranitelj. Uz nju shvatite jeste li donijeli pravu odluku ili ne. Nas je dodatno učvrstila u našoj namjeri za brigu o djeci bez roditeljskog staranja, kaže Enes.
Nekoliko mjeseci kasnije iz centra za socijalni rad stigao je pozitivan odgovor na njihove zahtjeve. U Selmin i Eneseov dom je uselio devetomjesečni dječak, kojeg ćemo za potrebe ove priče nazvati Mak.
– Mi smo sada porodica. Mak ima svu moju ljubav i pažnju. Ja sam njegova mama i to ne može ništa promijeniti. Čak i ako dobijem biološku djecu oni mogu biti samo jednako važni, nipošto važniji zato što su moja krv. Na Maka ću uvijek biti posebno osjetljiva, s obzirom na njegove životne prilike i breme koje će neminovno nositi u životu. Sjećam se njegovog prvog jutra u našem domu. Probudili smo se ranije i posmatrali ga kako spava. Otvorio je oči, pogledao nas i tako se slatko nasmijao da je u tom trenutku nestao naš strah hoće li nas prihvatiti. Osmijehom je osvojio je i našu familiju i prijatelje. Svi ga beskrajno vole i paze. Oni su sada njegova porodica i tako će zauvijek ostati, kaže Selma.
Osuđujuće komentare, tipa kakva je to majka mogla ostaviti takvo dijete, smatra posljedicom neznanja.
–Svima kažem da je to dobra majka. Prvo, nosila ga je u svom stomaku devet mjeseci, a mogla je prekinuti trudnoću. Drugo, rodila ga je, a svi znamo da porođaj nije bezbolan. Treće, stavila je najteži potpis u svom životu, a to je da ga se odriče, jer se nije mogla sama brinuti o njemu. Pobrinula se da to neko drugi učini umjesto nje. Zato je ona dobra majka. Tome ćemo učiti svog sina, da je njegova majka dobra žena, koja ga voli. On nikada ne smije osjetiti krivicu što ga je ostavila. I to nas je naučila PRIDE edukacija, da imamo razumijevanje za sve, da su veze s biološkom porodicom djeteta u hraniteljstvu jako važne i da se moraju njegovati u određenoj mjeri, ukoliko za to postoje zdrave i realne osnove i ako je to dobro za dijete, kaže Selma.
Svjesni benefita koje odrastanje u porodici ima za djecu, Ljevakovići su se odlučili posvetiti promociji hraniteljstva.
–Činjenica je da ljudi jako malo znaju o hraniteljstvu. Neki ga čak poistovjećuju s usvojenjem, što je pogrešno. Mi koristimo svaku priliku da ljudima pričamo o tome, da im kažemo koliko smo mi sretni i privilegirani jer smo dobili priliku brinuti o Maku, biti njegovi roditelji. I mislim da uspijevamo u tome. Već poznajemo nekoliko parova koji su se odlučili predati zahtjeve za hraniteljstvo. Sada čekaju početak edukacije, kaže Enes.
Za sve one koji razmišljaju o hraniteljstvu, Selma je uputila važnu poruku.
-Mi smo trenutno fokusirani samo na Maka, da raste kao zdravo, sretno i zadovoljno dijete, da mu budemo podrška i snaga na putu koji ga čeka. Gledajući ga takvog, svakog trenutka osjećamo beskrajnu zahvalnost što nam se pružila prilika da baš mi budemo njegovi roditelji. U budućnosti želimo biti hranitelji ili usvojitelji još nekom djetetu bez roditeljskog staranja, a to od sveg srca preporučujem svima koji su u mogućnosti. Vjerujte, nije potrebno puno za to. Potrebni su ljubav i želja, a postojeći hranitelji, socijalni radnici i treneri edukacije za hranitelje će vam pomoći da razvijete dodatne kompetencije i izgradite sebe kao budućeg hranitelja. Otvorite svoje srce i dom, jer svako dijete treba porodicu. Možda ste to baš vi, kaže Selma.
Ovaj video kreiran je u sklopu projekta “Transformacija institucija za zbrinjavanje djece i prevencija razdvajanja porodica” koju provode UNICEF BiH i INFOHOUSE uz finansijsku podršku Evropske Unije.
Za sadržaj promotivnog filma isključivo je odgovoran INFOHOUSE i ne odražava nužno stavove EU.
{youtube}2jSdpywsDNc{/youtube}
Šta su nam dale „Dvije škole pod jednim krovom?Prije petnaestak godina krenuo je eksperiment (koga nazivaju i fenomenom) “dvije škole pod jednim krovom” koji je tada predstavljao korak naprijed u obrazovanju, pomirenju. Rezultat eksperimenta su razdvojena djeca po etničkom principu u mnogim bh.školama. Sanela Gojak novinarka portala interview.ba bila je posmatrač i učesnik jednog novog eksperimenta – spajanje djece bar na sat, sat i po. Evo kako je to bilo…
Gradić na sjeveru Hercegovine, Prozor/Rama, oko mene mladi iz pocijepane škole. Sjedimo za istim stolom, razgovaramo o podijeljenosti u njihovom gradu, kako oni to vide, da li im smeta? Iščekujemo iftar, tog predzadnjeg dana mjeseca Ramazana, kada je i Dan sv. Ante, omiljenog katoličkog sveca zaštitnika bolesne djece.
Josip je učenik trećeg razreda Gimnazije u Prozoru. Kaže prvog druga Bošnjaka upoznao je tek u srednjoj školi. Danas ih poznaje dvojicu, jer idu sa njim u razred. Ubjeđuje me da kad imaju slobadan čas idu zajedno na kafu, kao da je to neki podvig, a ne nešto očekivano, „normalno.“
Kako vrijeme odmiče na ovom druženju sa mladima, oslobađaju se pa me pitaju kako se zovem i odakle dolazim. Malo im je neugodno, primjećujem. Ispred nas je pileća salata koja svojim mirisom mami njih ali i mene, da pogledamo u hranu, pomirišemo. Radujemo se ezanu sa obližnje prozorske džamije da možemo krenuti sa jelom.
Od Ljubana, koji je onako po prirodi otvorenijeg duha, doznajem da je on uključen u te projekte koji se održavaju po općinama u HNK-u, gdje i egzistiraju ove razdvojene škole po nacionalnom ključu. Hvali se da je bio u Uskoplju, Gornjem i Donjem Vakufu, Jajcu… Njemu, iz pozicije odrasle osobe, smetaju segregacija u školama. Vjeruje da će generacije poslije njega biti otvorenije i da sebi neće dozvoliti nikakve podjele. Lijepo. Ali ovaj mladi čovjek koji je završio Trgovinsku školu, sebe vidi na poslu u „Kauflandu“ u Njemačkoj.
– Ma, ne trebam ni znati njemački jezik. – ubjeđuje me Ljuban.
U međuvremenu, počinje iftar. Za naš stol, tik do mene sjedne Anel, učenik ove iste Gimnazije. U stvari svo vrijeme, ubrzo ću skontati, sjedim sa stolom sa učenicima iz jednog razreda iz prozroske Gimnazije. Anel je pozvao svoju raju iz razreda i oni su došli. Predivno.
Anel prouči svoju dovu, i počeli smo jesti. Razmišljam o tome gdje sam i kako sam došla ovdje…
Sjeverna Hercegovina je, bar ono što se vidi iz auta, prelijepa, posebno u ovo doba godine. Znakovi pored puta pokazuju da se nekih 12 km nalazi Ramsko jezero, Samostan Rama-Šćit… Ulica Kralja Tomislava, na momenat, podsjeća na ulicu negdje u njemačkom predgrađu po svojoj čistoći. Visoko istaknut zeleni barjak na džamiji govori da je u toku veliki mjesec za muslimane – mjesec posta, a uskoro, s desne strane ove iste ulice, na manjem trgu dočekuju nas zastave Hrvatske.
Da se vratim još malo ovom druženju. Dakle, Ljuban ode u Njemačku. Njegov drug, lijevo od mene, Dario ove godine završava treći razred. Vidjeće još da zadnji dan škole odgovara za veće ocjene. Nasmijem se, jer i svi smo to radili u tim godinama. Dario u Prozoru stanuje sa mamom. Ima dvojicu braće koji, kao i njihov otac, u Njemačkoj. Starija sestra je u Zagrebu, i on će naredne godine upisati Elektrotehniku u Hrvatskoj.
Moguće je da sam prva i spomenula SP u Rusiji, i krenu neka priča o sportu. Anel me podsjeti da bokser Damir Beljo dolazi iz ovog mjesta. To je onaj bokser koji nakon što dobije borbu ogrne se zastavom Bosne i Hercegovine. I sportista kome se iščuđavaju zbog ove geste, jer dolazi iz sredine gdje je sve podijeljeno, kažu od vrtića do kafića.
Nekadašnji fudbaler aktuelnog prvaka BiH „Zrinjskog“ Marijan Ćavar, također, dolazi iz ovog kraja. On danas igra u njemačkoj Bundesligi. Inače, igra i za mlada reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Pričam sa Josipom o Marijanu, pričamo o sportu. A on mi reče da mu nije jasno što Hrvatska nije uzala Ćavaru u svoju reprezentaciju? Rekoh mu, teška srca, pa Marijan je iz Bosne i Hercegovine i da je sasvim u redu da brani boje naše države.
Šta smo to uradili ovoj djeci?
Na kraju sam pričala i sa Anelom. Otvoreno mi priča šta mu smeta. Kaže da je ovaj grad podijeljen nekom nevidljivom crtom na gornji dio gdje žive Hrvati, i donji Bošnjaci. Imaju i kino dvoranu u kojoj se prikazuju podijeljeni sadržaji, naravno.
Neću se baviti statistikom, samo ću reći da po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Prozor imala je 14.280 stanovnika.
Mislim da je taj broj danas manji, i svake sljedeće godine će biti manje stanovnika. Mladi odlaze na Zapad. Ostaju oni koji su im objašnjavali šta su radili i gdje su bili između 1992. i 1995. godine.
Pozdravismo se na kraju ovog druženja, Anel iz Gimazije Prozor ima želju nastaviti studirati Arhitekturu u Sarajevu. Ne znam ni kada ju je spremio ali mi pruži vrećicu sa iftarom da ponesem sa sobom kući. Zahvalih se toj iskrenoj gesti tinejdžera, nadam se i budućeg arhitekte koji će u svom Prozoru ali i u BiH realizovati svoje projekte.
Sa nekim teretom u srcu krenuh na put kući, ostavljajući iza sebe priču o djeci, sad već zrelim mladim ljudima kojima napravismo problem u neznanju. Opteretismo ih nacionalizmom. Ali ne zadugo. Vjerujem u to!
Veliku zahvalnost provedbi ove aktivnosti mladi duguju organizaciji pomozi.ba, INFOHOUSE-u i građanima Prozora-Rama koji su skupili sredstva da organizuju ovu aktivnost.
Druženje je organizovano kroz aktivnosti radne grupe Prozor – Rama USAID-ovog projekta PRO-Budućnost, koji provodi Catholic Relief Services (CRS) u saradnji sa Caritasom BiH, Institutom za razvoj mladih KULT, Međureligijskim vijećem u BiH (MRV), Forumom građana Tuzla (FGT), Helsinškim parlamentom građana Banjaluka (hCA) i Nansen dijalog centrom Mostar (NDC).
(Sanela Gojak, Interview.ba)
IMATE PROBLEM U SVOM GRADU A NIKO NEĆE DA VAS ČUJE?
DOĐITE NA DRUŽENJA KOJA ĆE INFOHOUSE ORGANIZOVATI U VAŠOJ LOKALNOJ ZAJEDNICI I KONKURIŠITE SVOJ PROBLEM REDAKCIJI PORTALA INTERVIEW.BA
Mnoge lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini su iz industrisjkih mjesta sa velikim brojem kvalifikovane radne snage, silom prilika, postale mjesta bez perspektive, sa vrlo malim brojem zaposlenih i teškom ekonomskom situacijom.To se mora promijeniti!
Zato portal www.interview.ba kao i Fondacija INFOHOUSE uskoro dolaze u Vaš grad. Želimo čuti Vaše probleme!
Termini druženja:
LIVNO 20. juni 2018. godine
DRVAR 21. Juni 2018. godine
GORAŽDE 24.juni 2018. godine
MOSTAR 25. juni 2018. godine
FOČA 26. juni 2018. godine
SREBRENIK 28. juni 2018. godine
KISELJAK 29. juni 2018. godine
Vaši domaćini na druženjima bit će poznati bh. blogeri i novinari.
Odgovore na Vaša TRI najvažnija problema i pitanja od odgovornih vlasti tražiće lično i direktno redakcija portala www.interview.ba! O čitavom procesu, o odnosu predstavnika vlasti prema VAŠIM pitanjima i problemima izvještavaćemo transparentno i javno!
DOĐITE I PRIČAJTE S NAMA!!!
Danas je u općini Breza upriličena prezentacija i predstavljanje Akcionog plana za borbu protiv korupcije na lokalnom nivou, kao i potpisivanje Strateškog dokumenta u kojem su definisane mjere prepoznavanja i spriječavanja korupcije. Akcioni plan je urađen u okviru projekta “Izgradnja kapaciteta nevladinih organizacija i odabranih općina na izradi strategija za borbu protiv korupcije na lokalnom nivou”.
Uz podršku Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID), projekt realizuje Antikorupcijska mreža u BiH – ACCOUNT, a realizuje Udruženje za lokalne razvojne inicijative (ALDI) u saradnji s Fondacijom INFOHOUSE.
U proteklom periodu Radna grupa, koju su sačinjavali Almir Dervišević i Dijana Vrljičak, predstavnici općine Breza, i Azra Zorlak iz Udruženja ALDI Goražde, intenzivno su radili na izradi Akcionog plana za borbu protiv korupcije. U ovom procesu, pored tehničke podrške, Udruženje ALDI radilo je na izgradnji institucionalnih kapaciteta, razmjeni informacija i promociji.
Prezentaciji je prisustvovao načelnik Općine Breza, Munib Zaimović, kao i Meliha Gačanin, izvršna direktorica Udruženja ALDI, šef Službe za privredu Općine Breza, Salih Hasanspahić, te predstavnik Fondacije INFOHOUSE Adin Šabić.
Akcioni plan za borbu protiv korupcije sastoji se od 6 strateških ciljeva u sklopu kojih su definisane 23 mjere sa tačno određenim nosiocima aktivnosti i vremenom koje je predviđeno za njihovu implementaciju. Glavni akcent ovog strateškog dokumenta stavljen je na prepoznavanje opasnosti od korupcije kao jednog od najvećih problema u društvu.
Cilj dokumenta je da se njegovom provedbom unaprijedi efikasnost, efektivnost i učinkovitost rada lokalne uprave. Općina Breza se izradom ovog strateškog dokumenta pridružila grupi od 30 općina i gradova u FBiH koji su do sada izradili i usvojili akcione planove za borbu protiv korupcije.
U zgradi Općine Ilijaš danas je predstavljen Akcioni plan za borbu protiv korupcije na lokalnom nivou i potpisan je Strateški dokument u kojim su definisane mjere prepoznavanja i sprječavanja korupcije.
Akcioni planovi su urađeni u okviru projekta “Izgradnja kapaciteta nevladinih organizacija i odabranih općina na izradi strategija za borbu protiv korupcije na lokalnom nivou”, a uz podršku Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Projekt realizuje Antikorupcijska mreža u BiH – ACCOUNT u suradnji s Udruženjem za lokalne razvojne inicijative (ALDI) i Fondacijom INFOHOUSE.
Direktorica Udruženja ALDI Meliha Gačanin kazala je kako je sretna što su aktivnosti u vezi ovog projekta završene, te što su izrađeni akcioni planovi koji će koristiti u svrhu prevencije korupcije.
„Izuzetno mi je drago da smo potpisali Akcioni plan i time smo na neki način doveli do kraja ovu aktivnost. Izrađen je Akcioni plan koji će koristiti općini Ilijaš da u okviru svojih institucija ima prevenciju korupcije koja je u svim segmentima našeg društva. S ovakvim dokumentom možemo dovesti do toga da se to spriječi i da se prije svega uradi prevencija“, kazala je Gačanin.
Načelnik općine Ilijaš Akif Fazlić je kazao kako kontinuirano radi na izgradnji imidža ove općine. Istaknuo je da Akcioni plan predstavlja smjernice za rad svakom radniku.
„Direktno smo radili s nevladinom organizacijom ALDI. Želimo da iskažemo naše opredjeljenje prema problemu korupcije u našem društvu. Akcioni plan je dokument koji daje smjernica za rad svakom uposleniku. On definira i korake i jedan drugačiji pogled i viziju kada je u pitanju korupcija”, rekao je on.
Predstavnik Fondacije INFOHOUSE Adin Šabić čestitao je načelniku ove općine na opredjeljenju da se suprotstavi korupciji.
„Korupcija predstavlja značajan problem našega društva stoga je važno da se borimo protiv nje. Fondacija INFOHOUSE podržava opredjeljenje načelnika općine Ilijaš kada je u pitanju potpisivanje ovog strateškog dokumenta, jer samim time pokazuje da teži ka većoj transparentnosti u poslu kojim se bave“, rekao je Šabić.
Akcioni plan za borbu protiv korupcije fokusiran je tako da se sastoji od 6 strateških ciljeva u sklopu kojih su definisane 23 mjere sa tačno određenim nosiocima aktivnosti i vremenom koje je predviđeno za njihovu implementaciju. Glavni akcent ovog strateškog dokumenta stavljen je na prepoznavanje opasnosti od korupcije kao jednog od najvećih problema u društvu.
Cilj dokumenta je da se njegovom provedbom unaprijedi efikasnost, efektivnost i učinkovitost rada lokalne uprave. Općina Breza se izradom ovog strateškog dokumenta pridružila grupi od 30 općina i gradova u FBiH koji su do sada izradili i usvojili akcione planove za borbu protiv korupcije.
Učenici kupreške srednje škole zajedno za mir i budućnost
Pripremila: Abela Purivatra
„Sa suzama u očima, strahovima i nadanjima, ispraćaju pogledom autobuse u kojima njihova djeca odlaze u nepoznato. Ovo je nažalost naša svakodnevica koja se neće promijeniti preko noći. Svi mi mladi željni smo boljeg života kojeg i zaslužujemo. Ne možemo samo živjeti od divnog zraka i predivne prirode….“
U samo nekoliko rečenica, koje najčešće sadrže riječi „odlazak iz BiH“, „bolji život“ i slično, može se opisati surova realnost skoro svih bh. gradova i općina. Kao ni ostatak Bosne i Hercegovine, ni općina Kupres, čak dvadeset godina nakon rata, nije dosegla svoj puni potencijal. Krivac je, kažu njenu stanovnici, očekivano, politika.
Umjesto da broj stanovnika raste, visoravan je pusta, iz godine u godinu sve više. Smanjuje se tako broj radnih mjesta, broj učenika, kao i kupovna moć njihovih porodica.
Pred tim problemom već godinama političari zatvaraju oči pa su se u koštac odlučili uhvatiti mladi.
Bliži se kraj još jedne školske godine i 11 učenika četvrtog razreda Gimnazije Kupres sprema se za maturu. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Kupres imala je oko 5 000 stanovnika, raspoređenih u 36 naselja. I njih 11 odlučilo je da barem pokuša promijeniti stvari na bolje. Njihova snaga, optimizam i želja za uspjehom nikada, čini se, nije bila jača. Maturanti Gimnazije Kupres odlučili su prikupiti sredstva za organizovanje maturske zabave i to ismijavajući bh. političku realnost. Uz pomoć nastavnika, pripremili su predstavu „Čega tu nema?“.
„Željeli smo prikupiti sredstva za svoju maturalnu zabavu. Nas je u četvrtom razredu Gimnazije samo jedanaest i onda su nam bila potrebna sredstva. Prvo smo smišljali neke predstave i nismo imali dobre ideje. Onda nas je profesorica Amela pitala jesmo li zadovoljni stanjem u državi. Rekli smo da nismo. Odlučili smo se baviti stvarnim i trenutnim problemima. Naši političari nas uopće ne doživljavaju“ – počela je priču učenica Ramona Čolić.
Učenici smatraju da političari više rade na zagovaranju problema, nego rješenja. I budući da je Općina Kupres jedna od općina projekta PRO-Budućnost, učenici žele dokazati suprotno.
„U našoj školi ima Hrvata, Srba i Bošnjaka i nikada nikome nije problem predstavljala druga vjera. Uvijek smo se svi družili. Poenta je da prošlost treba ostati u prošlosti. Mi nikada nismo imali problem ali mislim da odrasli pojedinci vrše pritisak na djecu. Mi čak nismo ni rođeni za vrijeme rata, zato nema razloga za mržnju“ – dodala je Ramona.
Skupa sa učenicima, na izradi scenarija koji na sarkastičan i duhovit način govori o problemima bh. građana, radila je i nastavnica Amela Heljić. Kaže da učenicima nije bilo nimalo lako napisati scenarij ali da su uživali radeći zajedno. Na kraju se, dodaje, itekako isplatilo.
„Nakon predstave sam bila toliko ponosna na svoje učenike da sam morala zaplakati“ – zaključila je.
Ponosni su i učenici. Osim što su prikupili sredstva za matursku zabavu, svojim sugrađanima ali i učenicima iz nižih razreda pokazali su da se trud uvijek isplati i da ne trebaju odustati od svojih želja. Svjesni su da jedna lasta ne čini proljeće ali ovo će zauvijek pamtiti. Zapamtit će ga i stanovnici Kupresa. Pamtit će zauvijek proljeće 2018. godine kada je 11 učenika, za samo nekoliko dana uradilo ono što političari ne mogu 20 godina. Dignutih glava i čistoga srca stali su za mir. I za budućnost. Nisu se osvrtali.
Predstava „Čega tu nema?“ osmišljena je i odigrana u okviru projekta PRO-Budućnost Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), koji realizuje Catholic Relief Services (CRS) u saradnji sa, među ostalim, Fondacijom INFOHOUSE.