Kandidatkinja za Parlament BiH na predstojećim Općim izborima u BiH, profesorica B/H/S jezika iz Tuzle, magistrica Indira Durmić zaposlena u Mješovitoj srednjoj saobraćajnoj školi je 22. augusta Glavnom odboru SDA u Tuzli i predsjedniku Povjereništva Glavnog odbora SDA Tuzla uputila obavijest da se povlači iz kampanje. „Klijentelizam i oportunizam razaraju Stranku demokratske akcije. Zbog unutarstranačkih previranja dešava nam se da smo godinama sve slabiji, a ne jači kao stranka. Smeta me što nema volje u vodstvu da se to promijeni. Smatram da ovakvom unutarstranačkom politikom koju trenutno provodite, nema perspektive. Umjesto što razmišljate o očuvanju pozicija i osobnim interesima, trebali bi se konačno početi baviti problemima građana i interesima zemlje. Osobni interesi, grupacije, tabori, ponašanje pojedinih kandidata i članova izvršnih tijela, nesmotrenost, loša prezentacija javnosti, obmanjivanja, načini verbalne i neverbalne komunikacije u javnosti, bili su okidač ovoj odluci. Neću da budem saučesnik lažnih obećanja narodu koji još uvijek stoji uprtih očiju u državotvornu stranku. ‘Dok se caru ne kaže da je gol, car se neće obući’, a to je slika koja oslikava nas sve skupa puno više nego samog cara. Hvala na ukazanom povjerenju. Kandidaturu sam prihvatila s najboljim namjerama. Časno i pošteno sam željela raditi. Međutim, put do i ka ostvarenju rezultata nam se razilazi, stoga neću biti dio tima u koji nemam povjerenje“, napisala je Durmić koja dvadeset pet godina radi u nastavnom procesu, bavi se književnim i naučnim radom, a trenutno radi na svojoj doktorskoj disertaciji.
Razgovarala: Rubina Čengić za Interview.ba
INTERVIEW.BA: Obratili ste se Fondaciji INFOHOUSE s namjerom da prijavite neke nezakonite radnje ili oblike ponašanja unutar partije – o čemu se radi?
DURMIĆ: Na listi SDA za Parlament BiH za našu izbornu jedinicu (broj pet -op.aut.) sam deveta na listi, a kako sam imala podršku ili kandidaturu s terena iz 13 lokalnih odbora i Asocijacije žena SDA i s obzirom na stranački staž i sve moje reference, očekivala sam da budem bolje pozicionirana, ali su nakon anketiranja lokalnih odbora uslijedili zakulisni dogovori, lobiranja, grupašenje, tajni sastanci po kafeterijama. Preskočene su sve odluke stranačkih tijela i izvršni organi stranke i povjereništva i ja sam tu gdje jesam. Za mene je to izigravanje stranačkih procedura i principa demokratije i slobode, a uz to sam shvatila da će u prvom planu opet biti isti ljudi koji su godinama na listama bez ikakvih rezultata i da sam ja figura koja zadovoljava kvotu žena i nacionalni ključ kao Hrvatica. Kada sam prihvatila kandidaturu, poučena ranijim iskustvom, upozorila sam čelne ljude Stranke da ću reagirati ukoliko bude bilo kakvih špekulacija, unutarstranačkog lobiranja i slično. Uputila sam primjedbu u pisanoj formi svim odgovornim u strukturi stranke, a svoje stavove sam obrazložila i usmeno. Rekla sam to i predsjedniku SDA u Tuzli, Salki Bukvareviću, a on me pitao „zar sam stvarno mislila da mogu ući u Parlament BiH“. Pitala sam ga da li oni misle da su svi drugi kompetentniji i da mi kaže kakve su rezultate pokazali proteklih godina. Rekla sam i da sam svjesna da se pojavio jedan broj žena koje ranije nisu bile aktivne u stranci i da mislim da se ponašaju kao da je SDA vlasništvo jedne porodice ili grupacije, a ne svih nas.
Kada su liste već bile predate i ovjerene, dobila sam telefonske prijetnje jedne stranačke kolegice koja je kandidatkinja na listi za Parlament FBiH i koja je prijetnje usmjerila prema mojoj kćerki. I to sam prijavila organima stranke i nisam naišla na razumijevanje, naprotiv – upućene su mi kritike tipa: „nije uredu prema Stranci“, „Zaboravi“ i slično. Ni predsjednik Povjereništva GO SDA Tuzla, niti bilo tko od čelnih ljudi GO SDA Tuzla nije se udostojio da porazgovara sa mnom i drugima te da pokuša riješiti problem. Mislim da su to apetiti pojedinaca i, uz dužno poštovanje i prema Bakiru Izetbegoviću i svima oko njega, mislim da je mnogo 30 godina života koje smo dali jednoj partiji koja nije uradila ništa za nas.
Ne očekujem ja da dobijem 30.000 glasova, ali sam vidjela da ljudi glasaju za mene, iz Pensilvanije, iz europskih zemalja i raznih dijelova svijeta i mislila sam da ne bi bilo loše da pokušam da nešto uradim. (U Parlament BiH su iz izborne jedinice 5 ulazili kandidati sa 20 do 21 hiljade glasova. – op.aut.)
INTERVIEW.BA: Šta ste poduzeli u vezi s tim, kome ste se obraćali i kakve ste odgovore dobivali?
DURMIĆ: Obratila sam se predsjednici Aktiva žena SDA Tuzla za prijetnje, ali nije bilo ni osude, ni reakcije, ni sastanka. Pismo obrazloženja povlačenja iz kampanje uputila sam na Glavni odbor, Kantonalni odbor i u Centralu SDA. Nikada nisam dobila nikakav odgovor. Protiv kandidatkinje koja mi je prijetila odlučila sam iskoristiti pravnu pomoć i podnijeti prijavu kod nadležnih organa. Hoću da raščistim ovu situaciju jer postoje ljudi koji non-stop, u kontinuitetu rade za lični interes, a ne za državu ili širu zajednicu. Osim toga – ne želim da izlazim pred svoje učenike i pričam im o nekim stvarima i principima, a da živim nešto sasvim drugo.
INTERVIEW.BA: Kada ste se uopće i zašto ili kako odlučili za politiku?
DURMIĆ: Stranci demokratske akcije pristupila sam kao vrlo mlada, bile su to devedesete, vrijeme kada je trebalo puno hrabrosti i veliko srce za takvu odluku. SDA je imala ideju, idejnog vođu, autoritativnog, odlučnog, hrabrog čovjeka na čelu, Aliju Izetbegovića. Dopadala mi se programska deklaracija, otvorenost i isticanje posebnog interesa za očuvanje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države Muslimana, Srba i Hrvata.
INTERVIEW.BA: Možete li malo opisati svoj dosadašnji politički angažman i učinak?
DURMIĆ: Prve dvije godine bila sam pasivan član stranke, potom sam se aktivirala u svom mjesnom ogranku i redovito sam išla na sastanke i sudjelovala u sprovođenju odluka i aktivnosti Stranke. Bio je rat i SDA je svoje napore usmjerila ka očuvanju mira u BiH, odnosno očuvanju i odbrani Bosne i njenog naroda. Osnovana je Patriotska liga koja je zatim ubrzano radila na organizaciji odbrane BiH… Aktivnosti su se sprovodile, rat se završio i tada su prednost imali oni s više godina, ratnim zaslugama, prioriteti. Trebalo je biti zahvalan svima koji su bili na odbrambenoj liniji, onima koji su dali svoje živote za BiH i to je bilo ispravno. Bila sam predsjednica Mjesnog ogranka Mosnik 2006. godine i tada sam se prvi put našla na listi za Skupštinu Kantona Tuzla. Nisam ušla u Skupštinu TK, ali sam spoznala i uspjela uvidjeti da osobni interesi rastu i istupaju ispred interesa države i naroda. Nastojala sam se boriti protiv toga. I dalje sam radila na afirmaciji Stranke, uključivala se u projekte, ponekad sam bila pasivna radeći na svojoj osobnoj izgradnji. Mnogo je aktivnosti i dug je period da bih se dotakla svega.
INTERVIEW.BA: I ostajete li sada u politici?
DURMIĆ: U politici da, ali u SDA definitivno ne! Još uvijek nisam pristupila nijednoj drugoj političkoj partiji što nije isključeno. Želim djelovati i raditi, nadam se da ću svoja politička uvjerenja da gradimo društvo po europskim vrijednostima i europskom standardu pronaći u nekoj novoj političkoj partiji. Stava sam da se do tih ciljeva dolazi kroz djelotvoran, ali i efikasan pregovarački proces čiji ishod je jasan i vodi članstvu u EU. BiH ima dovoljno potencijala i znanja da bude uspješna u europskim integracijama.
INTERVIEW.BA: Jeste li još uvijek na listi SDA?
DURMIĆ: Jesam na listi, ali neću sudjelovati u stranačkoj kampanji.
INTERVIEW.BA: Zašto ste se obratili Fondaciji INFOHOUSE i ostalim organizacijama koje provode inicijativu “Pravna pomoć ženama kandidatkinjama na izborima 2018. godine” ili zašto baš njima?
DURMIĆ: Fondacija INFOHOUSE je uputila poziv na program usavršavanja kandidatkinjama na izbornim listama i taj poziv dobila sam i ja. Podršku i pomoć sam dobila na samoj edukaciji, pa i poslije. Predstavnice Fondacije INFOHOUSE, Fondacije CURE, Centra ženskih prava Zenica, sve su to stručne, kvalitetne i sposobne žene na koje se uvijek možete osloniti. Nisam imala potrebu tražiti nekoga drugog, imala sam sve u jednom timu što mi je bilo potrebno. Fondacija INFOHOUSE je inače jedan od aktera projekta zaštite prava žena u politici i programa usavršavanja o izbornom zakonodavstvu. Na njihovim edukacijama sam upoznala druge kandidatkinje, razmijenile smo svoja politička iskustva, čuli različita mišljenja. Od toga da su u politiku ušle s tendencijom upoznavanja novih ljudi i druženja pa do nekih konkretnih primjera povrede izbornih prava i povrede ženskih prava, marginalizirajući ulogu žene… Ja sam iskoristila priliku i iznijela svoj osobni problem.